„Umetnost je eliminacija nepotrebnog“, rekao je Pikaso. Put te eliminacije je vrlo složen, ali i zanimljiv. Odvija se samo kroz proces stvaranja. Prepoznavanje nepotrebnog pretvara čoveka u umetnika.
Jedan od sigurnih puteva je – slučajnost.
U radovima Ružice Miković Žigmanov slučajnost nije samo otkrivanje, već likovni smer kojim ona pokazuje smelost. Takva asocijativnost, koja dominira u njenim delima, uvlači nas u priče i oblike koje otkrivamo na svakom od crteža, pronalazeći ono što želimo da vidimo, a ne ono što nam je nametnuto.
Ti oblici nastaju u trenutku, pri samom procesu rada, sasvim slučajno, a sa namerom da nas podsete koliko žudimo za slučajnim susretom, snovima i divnim uspomenama. Pitoma u nameri, ali sa snažnim istraživačkim u sebi, Ružica Miković Žigmanov pred našim se očima pokazuje kao vrlo zanimljiv stvaralac koji nam nudi rasterećenost jednog raskalašnog i eksplozivnog crtačkog talenta, koji je morao kad-tad izaći na površinu.
Da li su u pitanju kružne, kvadratne ili neke druge forme, sve nas one vrlo sugestivno uvlače u gledanja i očekuju da se u njima snađemo – poput neistraženih ulica, trgova ili prozora nekog novog grada. Prizori koje na njenim crtežima zatičemo iz početnog ekspresivnog izraza prepunog poteza, zapravo, objašnjavaju sam smisao stvaranja kroz radost i odsustvo svakog očekivanja. Sam trenutak nastanka ne poznaje kraj; njena dela asociraju na kratke priče u kojima svako od nas donosi svoj zaključak.
U svojoj početnoj nenametljivosti Ružičini crteži obogaćeni su tonovima koji odjekuju pred našim očima menjajući svoju perspektivu nakon dužeg posmatranja. Poetika nastalih dela nudi bezbroj mogućnosti prilagođavajući se posmatračevom senzibilitetu bez namere da mu se samo dopadne već i da u svakom od crteža prepozna samog sebe.
U njenim crtežima živi bezvremenost nastajući iz jednog trenutka.
Poklanjajući svom potezu život, svaki od crteža nastavlja svojim putem kao da je svestan da je stvoren iz igre. Kao takav, on proširuje vidike svoje autentične samostalnosti kroz raznolikost tragova koje ostavlja.
Posedujući skromnost kao vrhunsku ljudsku vrlinu, Ružica prerasta u zrelog stvaraoca čija nova dela sa nestrpljenjem iščekujemo, a u delima koja su pred nama – sa radošću uživamo.
Mr Darko Vuković
